Izložba Srpskog ikonopisa na području Pećke patrijaršije 1557–1690, sa izloženih više od 100 ikona, od juče je otvorena za posjetioce u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. Postavka koju su otvorili patrijarh srpski Irinej i ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević osmišljena je da širu javnost neposredno upozna sa bogatim duhovnim i kulturnim srpskim nasleđem nastalim pod okriljem SPC. Patrijarh Irinej je naglasio da je riječ o izložbi naših svetih ikona iz značajnog vremena i doba, a to je vrijeme obnove Pećke patrijaršije. Prema njegovim riječima, izložbom je dijelom predstavljeno i koliko je zapravo značajna ta obnova i kakve je sve posledice imala po srpski narod, srpsku crkvu i kulturu.
– Blagodareći okolnostima da je u to vrijeme poznati Mehmed-paša Sokolović bio brat ili rođak patrijarha Makarija, i omogućio je da se Pećka patrijaršija razvije i proširi, ne samo teritorijalno, već prije svega duhovno i umjetnički – podsjetio je patrijarh, naglašavajući da je u tom periodu nastalo nekoliko velikih djela, svetih ikona, koje su vezane za dvojicu naših velikih slikara – ikonopisaca Georgija Mitrofanovića i Leonida, koji je radio u Dečanima i u drugim mjestima.
– Ova izložba u isto vrijeme treba da nas podsjeti na naše prilike, stvarane na našem svetom Kosovu i Metohiji, na prostoru koji je danas ugrožen i koji se otima od srpske istorije i naroda. Treba da nas podsjeti da učinimo sve kako bismo sačuvali ono što je naše... Nikoga ne ugrožavamo, čuvamo ono što smo uvijek imali i što treba za svagda da ostane u našem narodu, našoj istoriji i kulturi – poručio je patrijarh srpski.
Otvarajući izložbu, ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević je rekao da je period koji izložba obuhvata obilježen izuzetnom stvaralačkom aktivnošću brojnih umjetnika i predstavlja značajno i važno poglavlje i u evropskoj istoriji umjetnosti.
– Zanimljivost i osobenosti ovog izuzetno bogatog perioda predstavlja izvjestan otklon od vizantijske škole ikonopisa i to posebno u oblasti tematskog izbora, gdje se neke teme hrišćanstva obogaćuju temama iz nacionalne istorije – kazao je Vukosavljević.
On je istovremeno istakao da izložba predstavlja uspomenu, opomenu i motiv da se naše kulturno nasleđe na KiM i u buduće čuva sa posebnom i sa još većom brigom.
– Imena velikih stvaralaca ovog ikonopisa, kao što su Jovan, Georgije Mitrofanović, Radul, Andrija Raičević i drugi, sačuvana su od surovog istorijskog zaborava i upravo zato ovakve izložbe i manifestacije služe da se podsjetimo naših velikih talenata koji su radili u nemogućim uslovima – rekao je srpski ministar kulture, dodajući da je zadatak, kojeg su u potpunosti ostvarili poznati i anonimni stvaraoci iz tog perioda, bio dubok, sociološki i antropološki cilj, te da je bilo važno porobljenom narodu reći da ne predstavlja tursko roblje, već da ima svoj identitet, državu, ponos i da će, ukoliko sačuva svijest o tome, sigurno nekada doći do obnove i države i statusa i ponosa.
– Istorija je pokazala da su bili u pravu, da je to opredjeljenje bitno i dan-danas jer pored trenutnih osobenosti vremena u kojem živimo moramo imati na umu iskustva naših predaka – istakao je Vukosavljević.
Naglasio je da je ikonopis sa područja obnovljene Pećke patrijaršije zapravo jedan od osnovnih djelova stožera srpskog kulturnog identiteta i kao takvog moramo ga čuvati i pamtiti.
–Daleko iznad ili ispod buke istorije, oružja i ratova, kuca snažno srce srpskog identiteta i kulture. Bitni djelovi tog srca nalaze se, bez ikakve sumnje, i u Pećkoj patrijaršiji – poručio je Vukosavljević.M.Nj.
Sačuvano oko 450 ikona
Do danas je sa područja obnovljene Pećke patrijaršije sačuvano oko 450 ikona označenih srpskoslovenskim natpisima. Na ikonama je najviše predstava Bogorodice i Hrista i njima posvećenih tema, što je u vezi sa ikonostasnom i bogoslužbenom namjenom ove vrste ostvarenja. Sačuvane oltarske pregrade i njihovi djelovi imaju osoben tematski i programski razvoj, a institucija ktitorstva nad ikonama prožimala je sve slojeve društva. Srpski ikonopis između 1557. i 1690. godine odlikuje značajna programska i stilska samostalnost u odnosu na ostatak postvizantijskog ikonopisa. Njegova osobenost su predstave svetih Srba. Portreti rodonačelnika dinastije Nemanjića, Svetog Simeona, a posebno Svetog Save kao prvog srpskog arhiepiskopa, u 16. i 17. vijeku su između i ostalog podsjećanje na tri i po vijeka dugu nezavisnost Pećke patrijaršije. Na ikonama su predstavljani i Sveti Stefan Dečanski, car Uroš, knez Lazar i Sveti Brankovići: mitropolit Maksim, despotica Angelina i despoti Jovan i Stefan. Pojedini majstori ostavili su i svoja imena na ikonama.